Zaklada Hrvatskog Državnog Zavjeta

Zaklada hrvatskog državnog zavjeta utemeljena je u listopadu 1995. godine, a počela je sa radom u travnju 1996. godine. Kao takva prva je politička zaklada u Republici Hrvatskoj. Zakladnik je Hrvatska demokratska dajednica, a zakladnika zastupa Središnji odbor Hrvatske demokratske zajednice. Zaklada hrvatskog državnog zavjeta ima svoje sjedište u Zagrebu, a vodi je, prema odluci zakladnika, Zakladna uprava i ravnatelj. Ravnatelj Zakladne uprave je, prema odluci Zakladnika Zaklade hrvatskog državnog zavjeta (koju obnaša Središnji odbor Hrvatske demokratske zajednice), od 16. svibnja 2006. godine gosp. Srećko Prusina, a uz ravnatelja, članovi Zakladne uprave su gosp. Hrvoje Parlov i gosp. Emil Tomljenović.

Misija Zaklade je postati centar izvrsnosti za političko obrazovanje i političko savjetovanje, djelujući na demokršćanskim temeljima, a kako se politička doktrina kršćanske demokracije uvelike oslanja na kršćansko-socijalni nauk u središtu doktrine je čovjek (osoba) i njegovo dostojanstvo. Pozivajući se na kršćansko-socijalni nauk, temeljne vrijednosti Zaklade hrvatskog državnog zavjeta počivaju na socijalnoj pravdi političke zajednice, koja u konačnici postoji radi općeg dobra, a zadaci zaklade su da se na nacionalnom i međunarodnom planu putem političke naobrazbe zauzima za mir, slobodu i pravednost. Cilj zaklade je dati svoj doprinos jačanju političke kulture, kulture dialoga, odnosno podržavanje izgradnje i nadogradnje demokratskog društva i pravne države te socijalno osjetljivog tržišnog gospodarstva kako bi se demokracija učvrstila, a smisao demokracije je dostojanstvo čovjeka i sloboda.

Zaklada je za svoj znak izabrala dio starogrvatskog pletera koji je jedan od 5 epigrafičkih spomenika nađenih na matičnom području ranije hrvatske države u kojima se spominje hrvatski knez Branimir, iz kojega je vremena prvi put spomenuto hrvatsko ime u kontekstu natpisa "Branimiro comes ... dux croatorum cogitavit ..." - "Branimir vojvoda ... knez Hrvata naumio je ...", a potječe iz vremena kada je mlada hrvatska kneževina prvi put dobila međunarodno priznanje - u Rimu 21. svibnja 879. godine - od Pape Ivana VIII, što je, po tadašnjem međunarodnom pravu, a u skladu s poimanjem papinskog univerzalizma i papinskim pravom priznavanja zakonitosti vlasti i vladara, značilo priznanje Branimira zakonitim vladarom, a Hrvatsku neovisnom državom.

Izvori: www.zhdz.hr, G.O. HDZ-a Grada Drniša