Prvi tragovi nazočnosti čovjeka na području drniške krajine pronađeni su u trima pećinama u Brini, u kanjonu Čikole, a datiraju iz 19.st.pr.n.e. (18 000 g.pr.Kr.). Predantičko razdoblje obilježavaju brojne gradine, utvrde na drniškom području (Kalun, Balina glavica, Čupića gradina.....). U 3.st.pr.Kr. drniški kraj naseljava ilirsko pleme Delmati koji sebi za glavno naselje uzimaju grad Promonu (kod Tepljuha). Delmate su 34.g.pr.Kr. pokorili Rimljani i ovaj kraj stavili pod svoje Carstvo. Tragovi rimskog vladanja vidljivi su u ostatcima logora Burnum kod Ivoševaca i ranokršćanska crkva u Čupićima u Trbounju. Drniški je kraj u kasnom srednjem vijeku pripadao hrvatskoj plemićkoj obitelji Nelipića. 

CRKVA PRESVETOG OTKUPITELJA - grobnica obitelji Ivana Meštrovića, neformalno Meštrovićev mauzolej, nalazi se na brežuljku iznad Petrova polja, kod Otavica, u Dalmatinskoj zagori, zavičajnom kraju Ivana Meštrovića, gdje se nalazi i obiteljska kuća njegovih roditelja. Meštrović osmišljava građevinu kao spoj memorijalnoga, umjetničkoga i sakralnoga. U formalnom i arhitektonskom smislu građevinu karakteriziraju određeni elementi antičke tradicije (tip centralne grobne građevine – mauzoleja) i obilježja secesije (gesamtkunstwerk), uz istodobno približavanje suvremenoj, oblikovno i funkcionalno pročišćenoj arhitekturi. Crkva je građena od domaćeg kamena – vapnenca i muljike (obje su vrste vađene na obližnjoj planini Svilaji).

Klapa Drniš

U srednjem toku rijeke Krke smjestio se jedan od najljepših otoka u Hrvatskoj. Otočić Visovac, sa površinom od samo 14 000 m2, sa svojim zelenim perivojem te franjevačkim samostanom i crkvom predstavlja jedno od najljepših izletničkih destinacija u Hrvatskoj. Otok je istodobno i lokalitet prvorazredne kulturno-povijesne baštine. U 14.st. tu su bili eremiti (pustinjaci) sv.Augustina, a od 1445. franjevci. Najstariji dijelovi na Visovcu su detalji bunarske krune (14.st.) i neki dijelovi klaustra (15.st.). U samostanu se čuva vrlo vrijedan umjetnički i muzejski inventar, između ostalog i brojni turski dokumenti.

ROŠKI SLAP - ime je dobio po hrvatskom srednjovjekovnom gradu Rog, knezova Ugrinića. Još od rimskog doba preko Roškog slapa prelazila je cesta koja povezuje “drnišku” i “bukovičku” stranu. Na desnoj obali 1910. izgrađena je protočna hidroelektrana “Roški slap”. Na obje strane rijeke nalaze se ruševne mlinice s tim da na lijevoj, drniškoj, strani i danas se može vidjeti veći broj izvornih aktivnih mlinica, stupa za obradu vune i valjavica za pranje sukna. Mlinice imaju veliko kulturno-povijesno značenje kao spomenici ruralnoga graditeljstva i gospodarske prošlosti, a s obzirom na primarnu djelatnost i pučki izraz smatraju se i etnološko-etnografskim spomenikom. Za posjetitelje Roški slap je osobito zanimljiv sa svojom kanjonskom vegetacijom i bogatstvom biljnih vrsta na kontaktu toplih i suhih te vlažnih i sjenovitih staništa.

Planina Promina smještena je na sjeverozapadnom dijelu Petrova polja. Svojim vrhom od 1146 m izdiže se nad cijelom drniškom krajinom. S njenog vrha pogled seže od Velebita, Dinare i Svilaje pa sve do jadranskog mora sa južne strane. Na putu do samoga vrha možete se odmoriti u prekrasnom planinarskom domu, koji se nalazi na 800 metara nadmorske visine. Uz rekreativan način planinarenja, planina Promina vam omogućava i brojne avanturističke mogućnosti poput speleologije, penjanja po strmovitim stijenama, zmajarenja, te brojnim drugim vrstama hobija.

Rimski Burnum nalazi se sjevernije od Kistanja u selu Ivoševci, na području koje je čitavim svojim opsegom u okvirima Nacionalnog parka Krka. Ime Burnum izvedeno je od Burniste (stanovnici liburnske civitas). Rimljani su pri romanizaciji ovoga kraja na tom mjestu podigli vojnički logor XI. legije koja se do 68. kontinuirano nalazila u Burnumu. U doba cara Hadrijana (117.-138.) Burnum je postao municipij (grad s vlastitim samoupravnim tijelima). Grad je igrao važnu ulogu sve do kasne antike. Najznačajniji lokalitet u vojnom logoru Burnum jest rimski amfiteatar koji je mogao primiti od 8 000-10 000 gledatelja.